Postanak
Slika 1. Foto kritika
Slika 2. Tvornica
Slika 3. Horizontale kombinata
Slika 4. Detalj iz tkaonice
Nekadašnja Tvornica mreža, ribarskog konca i konopa izgrađena 1927. godine, u početku je raspolagala sa samo 15 mrežarskih strojeva. Pod talijanskom vlašću funkcionirala je usprkos fazama gospodarske krize, a za vrijeme Drugog svjetskog rata njeni su prostori doživjeli istu sudbinu kao i čitavi grad, točnije bili su razoreni. Naporima samih radnika tvornica je obnovljena i vraćena u pogon. Postepeno se radilo na daljnjem razvoju i poboljšanju kapaciteta te ona ubrzo postaje velikim i utjecajnim zadarskim poduzećem koje je stalno radilo na tome da bude što produktivnije i uspješnije. 50-ih godina prošlog stoljeća u nazivlje je dodan i Boris Kidrič, narodni heroj u tadašnjoj SFRJ, a 1962. godine Tvornica mreža se u potpunosti izdvaja iz Tekstilnog kombinata što označava prekretnicu u razvoju tekstilne industrije na ovim prostorima.
Tvornica konopa i kudeljnih prediva (poznatija danas kao "Otočanka"), izdvojena iz sastava Tvornice mreža „Boris Kidrič“, proradila je 1958. godine. Izgradnjom pamučne predionice došlo je do potrebe da se kudeljni sektor predionice i proizvoda užarije odvoji u poseban objekt, a početkom 1957. godine donesena je sama odluka da se objekt izgradi u Gaženici. Krajem iste godine započela je i montaža prvih strojeva u tvornici što je Tvornicu konopa i kudeljnih prediva činilo jednim od najbrže izgrađenih industrijskih objekata.
U sklopu Tvornice mreža, gradila se i predionica novog pamučnog kombinata (ukupna površina 7 500 m2) – s pripremama za njenu izgradnju (predionice i tkaonice) započelo se već 1953. godine. Kroz te godine, često je isticana privredna korist izgradnje pamučnog kombinata, a posebice to što će zapošljavati oko 800 radnica, pretežno žena, što je u to vrijeme uvelike rješavalo problem nezaposlenosti. Sama gradnja tekstilnog kombinata je kasnila, točnije građevinski radovi su bili odrađeni, a uvozna oprema, iz Italije, Francuske i Poljske, čekala je montažu. Odrađeni su i tečajevi za rad u tvornici te su ljudi poslani na praksu u slična poduzeća u Zagrebu, Sinju i Mariboru.
Krajem 1958. montiran je veći dio strojeva u pamučnoj predionici kombinata te je dio strojeva već bio u radu. Osim novih postrojenja u samom kombinatu nalazio se i uređen laboratorij u kojem su se nalazili aparati za ispitivanje vlage, čvrstoće, rastezljivosti, debljine prediva itd., odnosno za utvrđivanje svih elemenata, potrebnih za kvalitetnu izradu finalnog produkta. Isto tako, kako navodi Glas Zadra „radnici i radnice će imati ne samo mogućnost, da rade za novim strojevima, nego i da svoje radno vrijeme provedu pod povoljnijim uvjetima rada, u osvijetljenim, zagrijanim i čistim prostorijama."
24. travnja 1959. godine u probni je pogon puštena nova pamučna predionica, a time je postavljena baza za daljnji razvoj – potrebno je bilo izgraditi još tkaonicu finih tkanina s pripremom, doradom, kotlovnicom i skladištem gotove robe. Prvi mjeseci rada same tvornice bili su puni nedostataka, ali njeno dovršenje označavalo je njihovo otklanjanje.
1961. godine u rad je pušten i pogon krep-končaonice, čime je započela orijentacija i na sintetiku, a 1962., kao što je već spomenuto, došlo je do pripreme za odvajanje i samoodvajanje i osamostaljenje pogona mrežare s krpaonom (kasnije Tvornica mreža i ambalaže u Biogradu). Tim činom iz novog Kombinata izdvojeno je gotovo sve što je činilo kostur stare tvornice te se otvorio put razvoju tekstilne industrije na ovom području. Iste godine (1962.) u rad je pušten i pogon tkaonice te pogon dorade, što je omogućilo konačnu proizvodnu pamučnih tkanina za tržište široke potrošnje.
Značaj
U vrijeme socijalizma zadarska je industrijska proizvodnja bila bogata i raznolika pa je tako moguće istaknuti tekstilnu, kemijsku, brodarsku industriju ili proizvodnju duhanskih proizvoda te hrane i pića (Maraska, Vinilplastika, Bagat, Mljekara, Tvornica duhana, SAS, Tvornica kože, Polikem, Adria itd.).
Industrija koja je nastala na području Zadra izgradila je grad. Zbog rastuće proizvodnje radništvo je dolazilo iz svih krajeva zadarske okolice, a tvornice su dio svojih sredstava ulagale u gradnju stambenih radničkih jedinica. Kako je rastao sam kombinat tako je rasla i briga o društvenom životu radnika. Unutar tvornice bio je restoran prehrane (1961.), zdravstvena stanica (1962.), a radilo se i na planu stručnog osposobljavanja kadrova pa je tako pored stipendiranja otvorena i Tekstilna škola, koja je osposobljavala ljude za direktnu proizvodnju. Osim toga izgrađeno je i oko 180 stanova. U dogovoru s poduzećem MTT iz Maribora napravljen je i aranžman za odmor radnika na planini Pohorje.
Tvornica Boris Kidrič bila je jedno je od najvažnijih poduzeća tog vremena, a o kojem su tadašnji mediji imali samo riječi hvale. Tvornica je u najboljim danima zapošljavala do 2500 ljudi što ju je činilo najvećim radnim kolektivom u gradu. U njenom je funkcioniranju važnu ulogu, uz upravni odbor, imao i radnički savjet tvornice, čiji je zadatak bio organizacija rada i podizanje radne discipline. Radni kolektiv ovog poduzeća uspješno je rješavao i razne probleme s kojima se tvornica periodično suočavala.
Jedan od većih značaja Tekstilne industrije Zadar jest činjenica kako je u njoj bilo zaposleno pretežno žensko radništvo. Prema podacima iz 1952. godine, žene su činile čak 85% radne snage, iako nisu bile dovoljno zastupljene unutar radničkog savjeta. U okvirima tradicionalnog patrijarhalnog društvenog uređenja, zapošljavanje žena dovelo je do njihovog financijskog, a posljedično tome i osamostaljivanja na mnogim drugim razinama. Društveni su se uvjeti time promijenili pa je moguće kazati kako je industrija utjecala na fizičku, demografsku ali i društvenu i kulturnu strukturu grada Zadra.
Slika 5. Marija Mašina
Slika 7. 'Dosljedno na nivou'
Slika 6. Razmišljanja žena -
detalj iz tvornice
Slika 8. Isječak iz Narodnog lista
Slika 9. Pozivnica za 17. Tekstilijadu
Zadar '79
Suradnje i natjecanja
Tekstilni kombinat istaknuo se i po tome što se podosta zalagao za suradnju među tvornicama. Tako se između tvornica provodila razmjena radništva u svrhu stjecanja novih iskustava. Razmjena je bila omogućena i za vrijeme trajanja godišnjih odmora čime su radnici i njihove obitelji dobivale mogućnost putovanja. Jedna je takva suradnja bila uspostavljena sa slovenskom tvornicom "Kamnik".
Radni kolektiv Kombinata sudjelovao je na Tekstilijadama, sportskim igrama i natjecanjima između raznih tekstilnih tvornica, pri čemu je neke od njih i organizirao. Tekstilijade su radništvu pružale odmak od svakodnevice, poticale su bavljenje sportom i natjecateljski duh kolektiva i pojedinca te su služile poticanju društvenog života radništva i među tvorničkoj suradnji.
Rad
Oko 60% svih radnika činila je omladina.
U tvornici su bili primijećeni i cijenjeni oni radnici koji bi se na neki način istaknuli svojim radom.
Tvornica je imala svoj tvornički autobus kojim su se prevozili radnici iz udaljenijih dijelova grada.
U dvorištu tvornice postojao je natkriveni parking za bicikle koji se vremenom povećavao.
Slika 10. Detalj iz končaonice
Poticaji
Tvornica je dodjeljivala novčanu pomoć raznim privrednim i sportskim organizacijama.
Reciklaža
U Tvornici mreža otpadci su se iskorištavali tako da su se slali u druge tvornice ili su se od njih izrađivale tržišne boršice.
Slika 11. S jednog vatrogasnog tečaja
u Kombinatu
Društvene aktivnosti
Unutar tvornice djelovala je tamburaška glazba koja je brojila 25 svirača.
Tvornica je imala svoje Dobrovoljno vatrogasno društvo.
Tvornica je izdavala vlastiti bilten Tekstilac.
Značenje TIZ-a danas
Tekstilna industrija Zadar ili Tekstilni kombinat Boris Kidrič, danas postoji samo kao sjećanje građana, u najvećoj mjeri onih koji su bili njegovi radnici. Iako je ova tvornica, kao i ostatak zadarske industrije, imala neosporno velik utjecaj na rast, razvoj i transformaciju grada i njegovog stanovništva kao i društvenih uvjetovanosti, ona je danas dio povijesti grada koji je prešućen. Nakon godina postepenog propadanja tvornice, prostor njenog nekadašnjeg kompleksa na Voštarnici zamijenile su suvremene zgrade stambeno-poslovnih jedinica, čime je izbrisan njen posljednji trag.
Slika 12.
Slika 13.
Slika 14.
Ova web stranica je umjetničko-istraživačka intervencija nastala kao dio projekta G:Rad - interdisciplinarno promišljanje grada u organizaciji udruge Antropop. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH te Zadarske županije.
